Ovo nije tačno.
Događaju se promjene koje stvaraju ekstremne vremenske uslove, zbog koji
se bolesti više šire, ugrožena je sigurnost hrane, pređen klimatski
prag u 2024.  i ljudi umiru. Kako naučnici tako sa sigurnošću tvrde da su klimatske promjene
uzrokovane čovjekovom (antropogenom) aktivnošću? Kako znamo da promjene
u klimi kojima trenutno svjedočimo nisu dio nekog prirodnog ciklusa i
da sve ovo događa zato što „tako treba” i jer je normalno?

U
istoriji naše planete bilo je perioda u kojima su koncentracije
ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova bile i daleko veće, pa
je opet život na Zemlji opstao? Šta ako je ova „klima histerija” samo
pritisak vlada da kontrolišu koliko trošimo, putujemo, jedemo?

Opseg
ljudskog doprinosa modernom globalnom zatopljenju tema je o kojoj se
žestoko raspravlja i u političkim krugovima. Nisu se jednom javila
mišljenja kako je ono što neki nazivaju „klima histerijom” isceniran
pokušaj kontrole stanovništva i potrošnje, kako bi se neko drugi
bogatio.

Uz prirodne emisije stakleničkih plinova, zagrijavanje bi trebalo ipak biti manje. Ali tu su dodatne emisije koje stvaramo mi

Međutim,
nauka klimatskih promjena i klimatskih modela je jedna zaokružena
priča, s vrlo malo nedoumica i naučnici se slažu da su promjene kojima
sada svjedočimo uzrokovane povećanjem ljudskih emisija ugljičnog
dioksida i drugih stakleničkih plinova od vremena Industrijske
revolucije.

Industrijske aktivnosti moderne civilizacije,
zasnovane na potrošnji fosilnih goriva poput uglja i nafte, podigle su
razinu ugljičnog dioksida u atmosferi s 280 dijelova na milion (ppm –
parts per million)) na 414 dijelova na milion (ppm) u posljednjih 150
godina.

Nauka o ljudskom doprinosu modernom zagrijavanju planete
prilično je jasna. Ljudske emisije i aktivnosti uzrokovale su oko 100%
zagrijavanja uočenog od 1950.godine, prema petom izvještaju Međuvladinog odbora za klimatske promjene (IPCC).

  • Od
    1850. godine gotovo sva dugotrajna zagrijavanja mogu se objasniti
    emisijama stakleničkih plinova i drugim ljudskim aktivnostima.
  • Međutim,
    kad bi same emisije stakleničkih plinova zagrijavale planetu, očekivali
    bismo da ćemo vidjeti oko trećinu više zagrijavanja nego što se stvarno
    dogodilo. Naime, modeliranje klime zavisi i od drugih parametara i na
    to šta će se dogoditi utječu i neke druge stvari – recimo, događa se
    hlađenje usljed postojanja atmosferskih aerosola koje proizvodi čovjek.
  • Predviđa
    se da će se količina aerosola značajno smanjiti do 2100.godine, čime će
    se ukupno zagrijavanje od svih faktora, njihov neto efekat približiti
    stepenu zagrijavanja koji očekujemo samo od emisija stakleničkih
    plinova.To znači da će tada biti mnogo toplije i da će postojati još
    izraženiji poremećaji klime.
  • Analize različitih utjecaja
    pokazuju kako samo povećanje emisija stakleničkih plinova proizvodi
    veličinu zagrijavanja doživljenu u posljednjih 150 godina.Sadašnji
    poremećaji globalne klime se ne mogu objasniti prirodnim ciklusima poput
    Milankovićevih ciklusa, jer bismo onda sada očekivali zahlađenje.

Kad
bi same emisije stakleničkih plinova zagrijavale planetu, očekivali
bismo da ćemo vidjeti oko trećinu više zagrijavanja nego što se stvarno
dogodilo.

Dakle, koje uloge igraju svi drugi faktori?

Dodatno
zagrijavanje izazvano stakleničkim plinovima nadoknađuje se i nivelira
sumpornim dioksidom i drugim produktima izgaranja fosilnih goriva koji
tvore atmosferske aerosole. Aerosoli u atmosferi odbijaju dolazno
Sunčevo zračenje natrag u svemir i povećavaju stvaranje visokih
reflektirajućih oblaka, hladeći Zemlju. Koliko god da nas guše i
zagađuju atmosferu, imaju i efekat hlađenja.

Treba dodati i to da
promjene u načinu na koji se zemljište koristi mijenjaju refleksivnost
Zemljine površine (albedo). Na primjer, zamjena šume poljem će povećati
količinu sunčeve svjetlosti koja se odbija natrag u svemir, osobito u
snježnim regijama.

Ukupni klimatski efekat promjena u korištenju zemljišta od 1850. je skromno zahlađenje.
Ali to ne znači da trebamo sjeći šume – šume su fiksatori ugljičnog
dioksida, vežu ovaj plin i izvlače ga iz atmosfere u procesu fotosinteze. Efekat se ne odnosi na duboke jako razvijene visokoproduktivne šume – njihovom zamjenom za poljoprivredno zemljište je ukupni neto odnos opet u korist zagrijavanja, a ne hlađenja.

Vulkani
imaju kratkotrajni učinak hlađenja klime zbog ubacivanja sulfatnih
aerosola visoko u stratosferu, gdje mogu ostati u zraku nekoliko godina,
reflektirajući dolaznu sunčevu svjetlost natrag u svemir. Međutim, kada
se sulfati spuste natrag na površinu, učinak hlađenja vulkana nestaje.

Da nije nekih efekata koji skromno poništavaju efekat zagrijavanja atmosfere, bilo bi još toplije.

Milankovićevi ciklusi i klimatske promjene

Neki tvrde da su ovo prirodni ciklusi u klimi planete. Recimo, istina je da postoje Milankovićevi ciklusi. Milankovićevi ciklusi,
koji se odnose na promjene u Zemljinoj orbiti i nagibu koje utiču na
količinu sunčevog zračenja koji dolazi do Zemlje, mogu da objasne
promjene klime na dugim vremenskim okvirima, ali nisu odgovorni za
trenutno globalno zagrijavanje.

Klimatski modeli koji uključuju i
prirodne faktore, kao što su Milankovićevi ciklusi, i ljudske faktore,
poput emisija stakleničkih gasova, pokazuju da bi bez ljudskog uticaja
globalna temperatura bila stabilnija ili bi čak opadala. Ovi modeli jasno ukazuju na to da su ljudske aktivnosti, a ne Milankovićevi ciklusi, odgovorne za trenutni trend zagrijavanja.

Dokazi da su klimatske promjene djelo čovjeka su tu oko nas i naučnici ih prate

Led
izvučen s Grenlanda, Antarktika i planinskih glečera pokazuje da
Zemljina klima reaguje na promjene u razinama stakleničkih plinova.
Drevni dokazi također se mogu pronaći u godovima drveća, oceanskim
sedimentima, koraljnim grebenima i slojevima sedimentnih stijena.

Ovi
drevni (paleoklimatski) dokazi otkrivaju da se trenutačno zagrijavanje
događa otprilike 10 puta brže od prosječne stope zagrijavanja nakon
oporavka ledenog doba. Ugljični dioksid iz ljudskih aktivnosti povećava
se više od 250 puta brže nego iz prirodnih izvora nakon posljednjeg
ledenog doba.

Sve ovo ukazuje na to da, iako postoje
prirodni izvori stakleničkih plinova i drugi prirodni utjecaji, ipak je
čovjekova djelatnost ono što je dovelo do ovakvih promjena.

 

Izvor: naukagovori.ba