Bianca Censori – molećljivi pogled i nezadovoljstvo
No
snimka cijelog prolaska na crvenom tepihu Ye i Biance 2025. na dodjeli
Grammyja, pokazala je kako ona oklijeva, gleda u njega s nevjericom, on
joj kaže nešto otresito i onda skida bundu i pokazuje nam nešto što
kritika pokušava nazvati prozirnom haljinom a u stvari je je neki čudni
materijal, koji otkriva sve, uključujući i genitalije.
Neki ovo
zovu prostestom, performansom. No zašto je golotinja Biance Censori
drugačija od golotinje Madonne u Miamiu, za YSL. Ili slika Helmuta
Newtona, ili golih Johna i Joko Lennon? Ili „Gole Atene” na protestima
Black Lives Matter? Zašto nam se svima čini da je prva zlostavljanje, a
ove druge zaista imaju kod protesta?
Madonna za YSL: provokacija i emancipacija
Razbijmo
kod i šifre. Recimo, u slučaju Madonne i YSL, samo je Madonna na većini
slika (osim par, postoji jedna gdje muškarcu grize bradavicu, ali opet i
tu dominira). Ovdje nema nikoga kome se Madona podčinjava, ona uživa u
svom tijelu, to je njena odluka, to su njene pubične dlake koje
pokazuje, njene grudi – ona je tu da remeti kontekst, remeti sredinu
kada autostopira, potresa grad. Ona napušta kodekse društva i njena
golotinja je izraz emancipacije žena, kao i nekad prije mini suknja.
U
vrijeme kada je to Madonna uradila, to je bio čin provokacije i
pobunjeništva. Danas vlada prezasićenje vulgarnošću, Onlyfansima,
dostupnost pornografije i normaliziranje zlostavljanja, kao što smo
vidjeli u tragediji Gisele Pelicot.
Ne zaboravimo ni vrlo čulan,
senzualan spot za pjesmu Chrisa Isaaka za Wicked games u kojem je Helena
Christensen topless. Estetski visokosofisticiran, ali i provokativan,
ovaj spot je slobodouman i zaista prelijep.
Golotinja kao protest
Kod
Johna Lennona i Yoko Ono, tu je jednakost – njih oboje su ko od majke
rođeni. A u slučaje Ye-Bianca. on je obučen, u crno, čime isti;e svoju
moć, ona je u bundi i on traži da ona skine bundu. Bunda (ne znamo da li
je u pitanju pravo ili faux fur) u ovom kontekstu nju čini
njegovom životinjom, njegovim kućni ljubimcem. Nikada ne zaboravimo da
je Bianca i arhitektica, dakle nije neobrazovana žena. U ovom slučaju
poruka je, da čak i ako je žena obrazovana, ona će takvom muškarcu biti
ogoljena od svoje ljudskosti i biti pretvorena u živuljku. U stvora. U
osnovno bivstvovanje, osnovni sloj. Jednodimenzionalna.
Golotinja
se ponekad koristi kao protestna taktika kako bi se privukla pažnja
javnosti i medija na određeni problem, a u nekim slučajevima sam čin
javne golotinje predstavlja cilj protesta. Ovakav vid demonstracija prvi
put je zabilježen još 1650-ih, kada su kvakeri koristili golotinju kao
simboličan čin. Da, stidljivi pobožni kvekeri su izmislili golotinju kao izraz protesta.
Kasnije
su ovu taktiku primijenili svobodnici u Kanadi 1903. godine, a njihove
gole proteste čak su dokumentovali i objavili u fotografijama. Nakon
1960-ih, sve više grupa počelo je koristiti golotinju kao sredstvo
protesta. Međutim, prihvatanje ovakve metode uveliko zavisi od kulturnih
i zakonskih normi u različitim dijelovima svijeta. Kritičari javne
golotinje tvrde da je takav čin nepristojan, naročito kada su prisutna
djeca, dok drugi smatraju da je to legitiman oblik izražavanja zaštićen
pravom na slobodu govora.
Čak i tamo gdje je javna golotinja
donekle prihvaćena, ona i dalje izaziva iznenađenje, pa aktivisti često
uspijevaju da privuku pažnju medija kada je koriste kao svjesnu
protestnu taktiku. Primjer za to je događaj od 19. jula 2020. godine,
kada je mlada žena, noseći samo zaštitnu masku i kapu, stala pred
policajce tokom protesta za Georgea Floyda u Portlandu, savezna država
Oregon. Iako su policajci upotrijebili suzavac i gumene metke, ona je
nekoliko minuta mirno pozirala ispred njih, nakon čega su se povukli.
Njene fotografije ubrzo su postale viralne i privukle veliku pažnju javnosti.
U Njemačkoj, Berlinu, nisu rijetkost defilei oskudno odjevenih osoba iz ovog ili onog razloga.
Berlin, 2019. ispred Brandenburške kapije, fotografija NG
PETA-ina
kampanja „Radije ću hodati go/la, nego nositi krzno” bila je jedna od
vizuelno najjačih kampanja u proteklih 40 godina. posebno slika gole
Chrysty Turlington. Kampanja je bila toliko uspješna da je PETA prestala
s njom jer su uspjeli niz dizajnerskih kuća prisiliti da prestanu
koristiti krzno.
Dana
29. juna 2016, akademkinja sa Univerziteta u Cambridgeu, Victoria
Bateman, ušla je gola na sastanak Fakulteta za ekonomiju u znak protesta
protiv rezultata referenduma o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u
Evropskoj uniji. Na svojim grudima i stomaku ispisala je poruku: “Brexit
ostavlja Britaniju golom”.
Dva
protesta pod nazivom „Topless Disturbance” održana su na brdu
Parlamenta u Kanadi 1987. i 1988. godine u znak protivljenja predloženom
(a kasnije finaliziranom) Sporazumu o slobodnoj trgovini između Kanade i
SAD-a.
Ukrajinska grupa feministkinja Femen je više puta
protestirala topless protiv seskualnog trafickinga, patrijarhata,
Viktora Janukovića…
Golotinja kao umjetnost
Put golotinje od antičke Grčke do danas kao sredstva izražavanja bio je dug – od ideala, preko stida, do protesta.
Teatar okrutnosti (Théâtre de la Cruauté) je koncept koji je razvio francuski dramaturg, glumac i teoretičar Antonin Artaud 1930-ih
godina. On je vjerovao da je zapadno pozorište postalo previše
intelektualno i otuđeno od pravih emocija, pa je predložio radikalnu
promjenu – teatar koji bi intenzivno djelovao na publiku kroz fizičko,
vizuelno i zvučno iskustvo. Iskustvo koje uzdrma gledaoca.
U
predstavama ovog pozorišta je bilo golotinje, ali ne kao provokacija ili
erotski element, već kao sredstvo izražavanja ljudske ranjivosti,
instinktivnosti i oslobađanja od društvenih normi. Arto je zagovarao
upotrebu tijela kao primarnog sredstva komunikacije na sceni, pa su
glumci često koristili svoje tijelo na način koji je bio sirov,
ekspresivan i izvan uobičajenih društvenih ograničenja.
Hipiji i
drugi sudionici kontrakulture 1960-ih prigrlili su golotinju kao dio
svoje dnevne rutine i kako bi naglasili svoje odbacivanje svega
umjetnog. Komune su ponekad prakticirale naturizam.
Erotske
fotografije Helmuta Newtona, koje nekad prelaze granicu i mogu se
gledati kao visoka pornografija, ipak su umjetnost. Oštri rubovi i
sjene, pocijepane čarape, dominacija i submisivnost, fetiši, poput
modela sa sedlom na leđima ili modela u nešto blažim verzijama japanskog
vezivanja konopcima, umjetnosti zvanoj shibari i kinbaku,
igre moći – sav taj visokoseksualni kontekst koji varira od veličanja
tijela kao ideala do apsolutne pornografske komodifikacije, kod Newtona
je igra.
Vrijedno je i spomenuti Muglerov spot iz 2012. Brothers of Arcadia, koji je režirao Nicola Formichetti, u kojem na djelić sekunde vidimo i frontalnu mušku golotinju u sceni masturbacije te puno drugih sugestivnih stvari, uključujući i BDSM i aluziju na gangbang.
Godine
1977, u galeriji u Bolonji, Marina Abramović i njen tadašnji partner i
saradnik Ulay stajali su goli u uskim vratima, intenzivno se gledajući,
dok se publika provlačila između njih. Ljudi koji su se provlačili mogli
su birati kojeg će ljubavnika gledati, ali ono što je bilo
najzanimljivije bio je osjećaj zadiranja u intimni prostor između dvoje
ljubavnika, a ne sama njihova golotinja, osjećaj da nešto prekidate, da
ste treća osoba u krevetu, da ste uljez, provalnik, skoro pa silovatelj.
Ali
Ye nema ove momente. Nema ni slavljenje tijela, iako je nama svima
očito da Bianca Censori ima divno skladno tijelo. Ovdje se radi o
komodifikaciji, korištenju jednog tijela za bolju prodaju svoje „modne
linije”. Eskperimentirao je Ye na Bianci sa vrlo bizarnim autfitima koji
su između bolničkih pelena, trudničkih steznika i japanskog vezivanja,
ali to je daleko od umjetnosti koliko može to biti. Ovdje je u pitanju
pokazivanje moći i znajući za Yeovo divljenje prema nacistima, koje bi u
normalnom vremenu bilo razlog za privođenje a ne egzibicija slobode
govora, ovo itekako podsjeća na golotinju zatvorenika u koncentracionim
logorima. Jer svlačenje zatvorenika, kao i silovanja, posebno u ratu
imaju za cilj sramoćenje. Tijela stradalih u logorima poput Jasenovca,
Auschwitza, Dachau, Birkenau … bila su gola, bačena na kamione i tako
istovarena u jame. I u smrti im je oduzeto dostojanstvo.
Istovremeno,
treba spomenuti i drugu stranu odnosa nacista sa golotinjom. Nacisti su
koristili golotinju u propagandne svrhe kako bi veličali arijevsku rasu
kao standard ljepote, kao što se odražava u nacističkom propagandnom
filmu o Ljetnim olimpijskim igrama u Berlinu 1936. redateljice i
propagandistice Leni Riefenstahl, Olympia.
Ovo je drugačije i mračnije od puke submisivnosti i igre dominacije i submisivnosti.
U
golotinji je protest, inat, ljepota, samo ako je ona izražena slobodnom
voljom osobe koja je gola. Komodifikacija zlostavljanja, moguće, ako
nije čin slobodne volje (ok znam da ima onih koji kažu da nema slobodne
volje).
Za kraj – vjerujem da će se mnogi zapitati zašto pisati o
ovom bizarnom slučaju na website o nauci. Eto, tako. Jer su
humanističke nauke nauke i treba nam kritički otklon i komentar na mnogo
šta u ovom svijetu.
Izvor: naukagovori.ba
